POVIJEST TENISA

Pretpostavlja se da su s ovim, danas iznimno raširenim sportom, započeli još stari Egipčani, Grci i Rimljani, no svi se dokazi svode na nekoliko arapskih riječi iz vremena starog Egipta koje bi se mogle dovesti u vezu sa sličnim sportom te rezbarije u egipatskim hramovima iz 1500. godine prije Krista.

Riječ tennis (engl.) vjerojatno potjeće od imena egipatskog grada Tinnisa, dok se za riječ racquet (reket) smatra da je nastala od arapske riječi za dlan: rahat.

Postoje dokazi da se u 5. stoljeću tenis igrao u Toskani, isprva bez reketa, golom rukom.

S obzirom na oskudne konkretne dokaze iz drevnih vremena, vecina povjesnicara "izum" tenisa ipak pripisuje francuskim redovnicima iz 11. i 12. stoljeca koji su se rekreirali zabijajuci dlanovima loptice u samostanski zid ili jedan drugome (la soule) i, kasnije, preko užeta razvucenog sredinom dvorišta. Jeu de paume (igra rukom) ime je koje su dali toj igri. Tenez ("eto ti" ili "igraj!"), rijec kojom su igraci zapocinjali igru, još je jedna rijec prema kojoj je mogla nastati rijec tenis.

Plemstvo i tenis

S vremenom je igra postajala sve popularnijom i dvorišna su igrališta prerastala u prave velike terene gdje se lopta još uvijek rukom zabijala u zid. Naravno, igraci su uvidjeli (i osjetili) neprakticnost takve tehnike pa su najprije smislili rukavice s mrežom izmedu prstiju da bi se kasnije dosjetili onome što najviše nalikuje današnjem reketu – crijevu napetom preko drvenog okvira.

Prvi su reketi (oko 1500. g.) imali dugacku ručku i okvir u obliku suze. Gumene loptice nisu još ni izdaleka bile u igri, nego su se loptice najprije proizvodile od drveta, a zatim od dlake, vune, mekinja ili pluta povezanih konopcem i zamotanih u krpu ili kožu. Mnogo godina kasnije nastao je i danas poznati prošiv na filcu koji prekriva površinu loptice.

Plemstvo je, zaintrigirano novom igrom redovnika, ubrzo i samo otkrilo cari tog sporta i do kraja 13. stoljeca u Francuskoj je postojalo oko 1 800 igrališta.

Igra je postigla golemu popularnost (narocito po samostanima), a zabrane pape i kralja Luja IV. naišle su na slab odaziv. Nedugo potom, zarazna se igra proširila i do Engleske, ciji su pak kraljevi Henrik VII. i Henrik VIII. objerucke "prihvatili reket" i usput poticali gradnju novih igrališta.

Francuski kraljevi 16. stoljeca također su zavoljeli jeu de paume i postali njegovi entuzijasticni zagovornici.

Prvobitni tenis (royal tj. real) razlikovao se od današnjega (lawn). Igrao se u zatvorenim prostorima, velikim dvoranama, a bodovi su se skupljali prema tome kako se loptica odbijala od zida. Današnji lawn tennis se, kao što znamo, igra na obilježenom pravokutnom terenu. Osim toga, i pravila igre bila su nešto drugačija.