ZVIJEZDANA POVIJEST

Tenis se na hrvatskim prostorima počeo igrati 90-tih godina 19. stoljeća na privatnim igralištima u Zagrebu, Samoboru, Županji i na plemićkim imanjima u hrvatskom Zagorju. Ljeti 1893. godine Franjo Bučar je u Zagrebu prvi počeo zainteresirane građane obučavati tenis, a prvi tenis klub u Hrvatskoj osnovali su austrijski oficiri u Puli 1895. godine pod nazivom ¨ I. Marine offiziers lawn tennis club Pola

G. 1904. tenis dobiva športski značaj i počinju se organizirati teniske sekcije. Nekoliko godina poslije, 1909. održano je prvo tenisko prvenstvo Hrvatske i Slovenije, a 1911. godine održano je prvo Međunarodno prvenstvo Hrvatske.

Hrvatska u svijetu tenisa

Prvi tragovi tenisa na prostoru Hrvatske vračaju nas u 1881., zupanje, terena, moguče travnatog, kojeg je izradio jedan Englez. All England Club je svoja vrata besmrtnosti, Wimbledon je bio i ostao mjesto gdje je sve pocelo, otvorio 1887. US Open biljezi prvi turnir upravo 1881, Roland Garros 1891. Australian Open 1905. godine. Dr. Franjo Bučar je povratkom sa studija u Svedskoj "patentirao" prvo tenisko igralište u Domu Hrvatskog Sokola, 1893. U vrtu dr. Marka Buhoveca u Samoboru, izgradjen je prvi zemljani teren. Takodjer 1893. Tenis, dakle, u Hrvatskoj ima veliku, stogodišnju tradiciju.

U kavani "Zlatna kruna", Zagreb 27. kolovoza 1922., osnovan je TSJ, prvi predsjednik je bio Hinko WURTH, osnivaci sedam klubova iz Zagreba, Osijeka, Karlovca, Nove Gradiske, Bjelovara i jedan iz novog Sada. Mjesec dana ranije, dakle kao prvi i svakako ekskluzivni, nikako samo kao dokaz teze gdje je sve pocelo, utemeljen je HRVATSKI TENISKI SAVEZ. I tu, vise od svega, lezi istina o hrvatskom tenisu, svemu sto je nekad bio sto je ostvario u proteklih 50 godina, sto je danas. Tradicija nedodirljivosti. Najbolji, najuspjesniji, daleko, daleko najugledniji na porstoru koji se nekad zvao - Jugoslavija.

U posljednjih dvadesetak godina bilo je lako doći do svih podataka, sve je pedantno pospremljeno u kompjuterima i godišnjacima, ali traganje za pravom istinom o hrvatskom tenisu nije bilo lagano. Radi se o velikom i uspješnom razdoblju koje če daleko, daleko nadmašiti proteklih dvadeset, ili nešto više godina. Veliki i pionirski posao je obavio francuski kolega Michel Sutter, publikacijom knjige "POBJEDNICI", koja je objedinila sve svjetske ili sve dostupne svjetske turnire od 1946. godine. Stoga Michelu moramo zahvaliti dobar dio istine o hrvatskom tenisu. Pedestogodišnje razdoblje na dlanu.

Na nesreču, pravih i potpunih podataka prije 1946. godine, barem na jednom mjestu, u jednoj publikaciji, nije bilo, stoga ce svaka prica, tako i ova, biti donekle nepotpuna, jer nece zabiljeziti sve pobjede prve velike generacije hrvatstkog tenisa, Franje Punceca, Josipa Palade, Dragutina Mitica i Franje Kukuljevica, ali ih nikako ne moze umanjiti. Njihova velicina ostat ce nedodirljiva. U vremenu kad je tenis bio prvi sport u Hrvata. Ne samo po gledanosti. Jer ono sto su za Francusku bili legendarni tenisaci Henri Cochet, Jean Borotra, Rene Lacoste i Toto Brugnon, to su za Hrvatsku bili - nasi musketiri.

Tri velike generacije su obliljezile hrvatski tenis u cvrstom hodu kroz povijest, svaka je imala barem jednog predstavnika medju deset vodecih tenisaca svijeta. Od prve, Puncecove, do Bore Jovanovica, Nikole Pilica i Zeljka Franulovica, te Gorana Prpica i Gorana Ivanisevica. U zenskom tenisu, nakon respektabilnih rezultata Sabrine Goles, stigla je Iva Majoli, prva Hrvatica koja je izborila poziciju medju deset najboljih na svijetu. Oni su, naravno, samo vrh brijega, najistaknutiji.

No, zlatni niz su stvarali i oni koji nikad nisu dosegli vrh, ali su godinama podizali image tenisa u Hrvatskoj, image hrvatskog tenisa u svijetu. Svakako ponudili i napisali, svak' na svoj nacin, istinu o 22 finala velikih turnira i 106 turnirskih pobjeda.

Stoga je, kad govorimo o hrvatskom tenisu lako tragati za usporedbama na prostoru ex Jugoslavije. U istom, dakle 50-godisnjem razdoblju, Slovenija je imala pet turnirskih pobjeda i sedam finala Mime Jausovec, Srbija 17 finala, od toga osam pobjeda. Podatak koji ce reci sve, apsolutno sve.

Od turnira do Davis cupa, cetiri polufinala, sve je to bio prije i iznad svega hrvatski tenis. Od izbornika do igraca koji su odlucivali. Do najvecih trofeja u najmladjim kategorijama, kojima se ovdje necemo baviti, ali nikako ne smijemo zaboraviti. Posebno tri pobjede i jedno finale Orange Bowla Brune Oresara, naravno i Gorana Ivanisevica koji je veliku juniorsku karijeru pretvorio u sliku jednog od najvecih svjetskih tenisaca.

Tradicija i niz koji traju pedeset godina. Hrvatska je u svijetu tenisa davno nasla i zauvijek zadrzala visoku i uglednu poziciju, rezerviranu samo za - izabrane. Ovo sto slijedi je prica samo o najvecim dostignucima.

Punčec, Jovanović, Pilić, Franulović, Ivanišević, Majoli...

Petorica hrvatskih tenisaca i jedna tenisacica, svaki u svoje vrijeme, drzali su poziciju medju deset vodecih na svijetu. Premda se kompjuter svjetskim renkigom bavi od 1973. godine, do tog trenutka sluzbenim listama su se smatrale one objavljene u uglednim svjetskim dnevnicima, te specijaliziranim teniskim casopisima. I bili su, naravno, prihvatljivi za sve.

Franjo Puncec je bio deseti (1938), godinu dana kasnije cetvrti, prvi Europljan iza Amerikanca Bobbya Riggsa, te Australaca Johna Browicha i Adriana Quista. Boro Jovanovic je 1963. godine bio osmi, samo je spanjolac Manuel Santana bolje rangiran Europljanin. Nikola Pilic najbolji renking biljezi 1967., sedmo mjesto. Opet je samo Santana bio bolje plasiran od Europljana. Zeljko Franulovic je bio sesti na Grand prixu, deveti na svijetu 1970., 1971. takodjer.

Na kraju Goran Ivanisevic, svakako najveci hrvatski tenisac svih vremena. Pet puta je u proteklih sest sezona bio medju deset najboljih. Deveti (1990), cetvrti (1992), sedmi (1993), peti (1994) i deseti (1995). Najbolji plasman u karijeri ubiljezio je 4. 7. 1994. Drugi iza Petea Samprasa.

Iva Majoli je nakon sezone (1995) u kojoj je ostvarila prve velike turnirske pobjede u Zurichu i Filderstadtu, dosla do devetog mjesta na svijetu.

Gran slam zvijezde

Hrvatski tenisaci biljezili su seriju zapazenih rezultata na Grand Slam turnirima. Premda u singlu nisu bili pobjednici, nekoliko puta su stigli korak, mali korak do zvijezda. Ovo je lista nasih najvecih uspjeha u svim konkurencijama.

Franjo Puncec je 1938. godine bio polufinalist Wimbledona, gubio je od pobjednika Donalda Budgea i Bobbyja Riggsa. Bio je takodjer polufinalist singla u Roland Garrosu 1938.

Josip Palada je 1938. godine, bio polufinalist singla u Roland Garrosu.

Nikola Pilić je 1967. godine, nakon pobjede nad prvim nositeljom Australcem Royom Emersonom igrao polufinale Wimbledona, gdje je u mecu koji je najavljen, takav je i bio, finalom prije finala, u cetiri seta izgubio od Australca Johna Newcombea. Pilić je takodjer 1967, u najboljoj sezoni karijere u pet dramatičnih setova izgubio u polufinalu Roland Garrosa od Australca Tonyja Rochea. Sest godina kasnije opet je stigao do velikih stvari u Roland Garrosu. Finalist, poražen od Ilie Nastasea. Bio je i četvrtfinalist 1961.

Zeljko Franulović je bio finalist Roland Garrosa, nakon sto mu je u cetvrtfinalu Amerikanac Cliff Richey vodio 2:1 u setovima i 5:1 u cetvrtom. Godinu dana kasnije je bio polufinalist, oba puta porazen od Ceha Jana Kodesa. U cetvrfinalu je igrao 1969.

Boro Jovanović je 1968. godine bio cetvrfinalist Roland Garrosa.

Goran Ivanisević je 1990. godine bio poufinalist Wimbledona (Becker), dvije godine kasnije u velikom finalu i pet setova porazen od Andrea Agassija. Vrhunsku seriju u Wimbledonu je nastavio 1994., drugi put finalist najveceg svjetskog turnira (Sampras), prosle sezone je u pet setova u polufinalu opet porazen od Samprasa. Bio je takodjer cetvrfinalist Australian Opena (iz kvalifikacija) i Roland Garrosa.

Goran Prpić je bio cetvrfinalist Australian Opena i Roland Garrosa. Iva Majoli je prosle sezone bila u četvrfinalu Roland Garrosa.

Nikola Pilić i Boro Jovanović su bili finalisti Wimbledona u paru (1962), Pilić je s Francuzom Pierreom Barthesom bio pobjednik US Opena (1970). U finalu su svladali Australca Roda Lavera i Amerikanca Dennisa Ralstona.

Goran Ivanisević i Ceh Petr Korda igrali su u finalu parova Roland Garrosa (1990).

Dragutin Mitić i Francuskinja Mathieu bili su pobjednici Roland Garrosa u mjesovitim parovima (1938), godinu dana kasnije u finalu miksa, takodjer u Roland Garrosu igrali su Franjo Kukuljević i Mathieu.

Kukuljević je dvaput (1938, 1939) bio četvrtfinalist singla u Wimbledonu.

Zeljko Franulović je bio prvi sudionik Mastersa (1970, Tokio), peti u uglednom društvu Stana Smitha, Roda Lavera, Kena Rosewalla, Arthura Ashea i Jana Kodesa. Godinu dana kasnije takodjer u Parizu.

Goran Ivanisević je tri godine zaredom, 1992/94, igrao na ATP svjetskom prvenstvu u Frankfurtu. Dvaput polufinalist.

Iva Majoli je dvije protekle sezone igrala na završnom turniru WTA Toura u New Yorku...

Ivanišević predvodi

Vrijeme Open tenisa, vrijeme koje je zauvijek spojilo dva svijeta, profesionalce i amatere, stiglo je 1969. godine. Dugo je Željko Franulović predvodio sve hrvatske tenisače na ovoj, svakako posebnoj rang-listi. No, Goran Ivanisević je 1994. dostigao i prestigao čovjeka koji danas vodi Davis cup reprezentaciju Hrvatske, koja je bila sudionik Svjetske skupine.

MUŠKI:

• Goran Ivanisević 12 pobjeda (Stuttgart zemlja, Manchester, Adelaide, Stuttgart dvorana, Sydney dvorana, Stockholm, Bukurest, Bec, Pariz, Kitzbuhel, Tokio dvorana, Grand Slam cup) - 16 finala (Firenza, Umag, Long Island, Bordeauz, Basel, New Haven, Milan, Wimbledon, Doha, Rim, Stockholm, Stuttgart dvorana, Wimbledon, Bukurest, Stockholm, Hamburg).

 

• ŽELJKO FRANULOVIĆ 9 (Monte Carlo, Kitzbuhel, Buenos Aires, New York, Macon, Indianapolis, Buenos Aires, Aviles, Munchen) - 6 (Bruxeles, Buenos Aires, Roland Garros, Bournemouth, Tanglewood, Hilversum).

 

• NIKOLA PILIĆ 4 (Stockholm, Bristol, Essen, Aviles) - 6 (Dublin, Munchen, London, St. Louis, Roland Garros, Munchen). Goran Prpic 1 (Umag) - 2 (Stuttgart, Nice).

 

• MARKO OSTOJA 1 (BRUXELLES) - 0

 

• BRUNO OREŠAR 0 - 2 (Atena, Baastad).

 

ŽENE:

• IVA MAJOLI 2 (Zurich, Filderstadt) - 4 (Osaka, Barcelona, Essen, Barcelona)

 

• SABRINA GOLES 1 (Pariz) - 3 (San Juan, Taranto, Seabrook).

 

Svi naši turniri

Pedesetgodišnje razdoblje svjetskog tenisa i hrvatski tenis. Ovo je rang-lista svih pobjeda i finala, svih turnira koji su nekad bili u ITF kalendaru. Hrvatski tenis u proteklih 50 godina. Čak 222 finala, te 106 pobjeda. Samo u seniorskoj konkurenciji. Uz mladje kategoriji bilo ih je barem dvostruko. Malo je sportova u nasoj državi koji su otišli toliko daleko i visoko. Ovo što slijedi su sve hrvatske pobjede i sva nasa pojedinacna finala, rang-lista na kojoj prvo mjesto drži Nikola Pilić, danas jedan od najuglednijih svjetskih stručnjaka i izbornika, čovjek koji je Njemačku odveo do tri naslova u Davis cupu.

• MUŠKI: Nikola Pilić 21 pobjeda, 23 finala, Žljko Franulović 17-14, Goran Ivanišević 13-16, Franjo Punčec 10-2, Dragutin Mitić 9-1, Boro Jovanović 8-21, Misko Branović 6-10, Bruno Orešar 5-6, Marko Ostoja 4-0, Goran Prpić 3-4, Ladislav Legenstein 3-1, Damir Keretić 1-1, Zlatko Ivančić 1-0, Josip Palada 0-6, Vladimir Petrović 0-2, Saša Hirszon 0-1.

 

• ŽENE: Iva Majoli 4-4, Sabrina Goles 1-4.

 

Olimpijske igre

Hrvatski tenis je i na olimpijskim igrama ostvario velike rezultate. Sabrina Goles je u Los Angelesu osvojila srebro u velikom finalu protiv Steffi Graf, koja se upravo u Los Angelesu najavila kao buduca zvijezda, moguce i najveca tenisacica svih vremena. Barcelona je samo bila nastavak velike serije. Goran Ivanisevic je nakon cetiri pobjede u pet setova (Mota, Haarhuis, Hlasek, Santoro), nitko nikad na jednom turniru nije dobio cetiri meca zaredom u pet setova, osvojio prvu hrvatsku medalju, broncu. Ivanisevic i Goran Prpic su takodjer dohvatili broncu u igri parova. Hrvatska je u Barceloni osvojila tri medalje. Kosarkasi srebro, te dvije teniske. Kao potvrda kvalitete, price koja traje pedeset godina.

Ovo, naravno, nije kraj. Ovo je samo prvih pedeset, ili pedeset godina za koje smo pronasli dovoljno cvrste podatke. Ovo je takodjer, samo dio jedne velike price koja traje. Ili prica o najboljim. Dugacka lista koja ce sugerirati samo jednu istinu. Hrvatski tenis je svijetu ponudio ono sto samo odabrani mogu ponuditi. Pobjednike. Velike pobjednike.