U drugoj polovini svibnja 1985. godine, u dogovoru sa Marinom Papom, krenulo se sa osnivanjem TENIS KLUBA «BUJE». Osnovan je inicijativni odbor koji je 18.06.1985. održao sastanak na kojem je odlučeno da se 24.06.1985. godine održi Osnivačka skupština i osnuje Tenis klub Buje. Doneseno je Rješenje 04.11.1985. g. kojim je klub registriran kao neprofitna organizacija udruženje građana sa zadatkom promicanja i bavljenja tenisom žitelja grada Buje. Osnivači kluba su: Stjepan Tomljanović, Zvonko Biondić, Nevio Frontel, Milovan Kostić, Ronny Jušić, Živko Metikoš, Milan Livada, Marino Papo i Margita Belušić. Prvi predsjednik kluba bio je Marino Papo, tajnik Stjepan Tomljanović i blagajnik Margita Belušić. U prvom predsjedništvu bili su: Zvonimir Biondić, Ronny Jušić, Živko Metikoš, Nevio Frontel, Milan Livada i Milovan Kostić. U odboru kontrole bili su Tomislav Vuković, Milan Štrbac i Dean Sinožić.

Godine 1985. klub je uspio osposobiti dva tenis igrališta. Zahvaljujući pomoći Općine Buje i zanatske zadruge «Sloga» te dobrovoljnom radu članova, razasut je tenisit, postavljene linije i mreže.

Povodom Dana grožđa je 1985. odigran i prvi pionirski turnir, kojeg je osvojio Emanuel Rasberger (kasnije nastupao i na ATP Umag).

Godine 1986. organizirano je takmičenje ekipa radnih organizacija. Prvo mjesto pripalo je «Digitronu» za kojeg su nastupili Živko Metikoš i mladi Robert Frontel.

Trofej Praznika grožđa za pionire osvojio je Robert Jušić pobjedom nad Ivicom Tomljanovićem sa 6/2, 7/6.

Prvi seniorski turnir Trofej praznika grožđa uvjerljivo je pripao Stjepanu Tomljanoviću, koji je u finalu sa 6/1. 6/1 pobjedio Ronya Jušića.

Tijekom 1986. g. startala je i pionirska teniska škola sa 18 dječaka i 22 djevojčice.

Predsjednik kluba je 09.04.1987. postao Branko Posedel. Iste godine izvršen je iskop materijala te izvršeno betoniranje dvostrukog betonskog teniskog zida, čija je jedna strana podloge za trening, asvaltirana 1990. godine.

Još pri izgradnji prva dva igrališta bio je pripremljen i očišćen teren za četiri terena ali je Šumarija prilikom izgradnje nogometnog igrališta, materijal iskopan iza gola, odložila na našu pripremljenu podlogu, pa je tek 1991. g., zahvaljujući razumijevanju graditelja Istarskog ipsilona, ponovno očišćena podloga za dva nova igrališta, obzirom da su dva sagrađena bila premalo. Veliku pomoć je kod istog pružio Ronny Jušić.

Godine 1992. predsjednik kluba postao je Valter Dragolin za čijeg se mandata pristupa gradnji druga dva igrališta a zahvaljujući financijskoj podršci bujske privrede u vidu pasivne kamate i materijala.

Godine 1995. predsjednik kluba postaje Klaudio Belušić. Tijekom te godine dovršene su tribine, podignute klubske prostorije, dovedena struja i voda, te postavljena rasvjeta na dva igrališta.

Godine 1997. izgrađeno je spremište, podignuta nadstrešnica uz klubske prostorije, ofarbane tribine, prostorije, ogradni stupovi, klupe te nabavljene dvije nove mreže.

Godine 1998. ispod nadstrešnice postavljeni su stolovi i klupe te ofarbane prostorije.

Godine 1999., zahvaljujući donaciji i radu Robia Basiaca, na igrališta su postavljene dvije sudačke stolice i pregrade između novosagrađenih igrališta.

Godine 2000. predsjednik kluba postaje Giorgio Balanzin za čijeg je mandata zatvorena krovna konstrukcija nadstrešnice radi prokišnjavanja.

Dana 19.02.2003. godine za predsjednika kluba izabran je Edi Andreašić. Tijekom 2003. godine izvršeno je saniranje 120 m ogradnog zida, izravnani stupovi, zamjenjeno cca 500 kvadratnih metara ogradne mreže, ofarbani stupovi i prostorije.

U 2004. godini izvršena je sanacija krovišta klubskim prostorijama i izbetonirana druga strana teniskog zida. Funkcionalno je zatvorena nadstrešnica na koji način je dobivena kvalitetna zatvorena prostorija za klubske potrebe.

U proteklom periodu igrani su klubski turniri, pojedinačno i u paru, organizirani tradicionalni turniri povodom praznika grožđa za djecu i odrasle. Prijateljski mečevi igrani su sa TK Umag, TK Pazin, TK Novigrad i TK Pećine.

Veterani kluba nastupali su na takmičenjima HTS te igrali susrete Primorske i Istarske teniske lige.

Škola tenisa radila je sa prekidima. Kroz istu je do sada prošlo oko 200 djece raznih uzrasta. Rad sa djecom se nastavlja uz potrebu bolje suradnje sa školama.